JEZIK
'Uslijed prevođenja, hrvatsko izdanje NATO Revije dostupno je na internetu dva tjedna nakon engleske verzije.'
O NATO REVIJI
PRAVILA SLANJA PRILOGA
PODACI O AUTORSKIM PRAVIMA
UREDNIŠTVO
 RSS
POŠALJI OVAJ ČLANAK PRIJATELJU
PREDBILJEŽI SE NA NATO REVIJU
  

NATO i energetska sigurnost

Puno putova vodi od energije do sigurnosti. Michael Rühle ističe razloge NATO-ova zanimanja za energetsku sigurnost te što bi ono moglo donijeti.

Tijekom proteklih godina, energetska sigurnost je postala glavnom temom međunarodne sigurnosne rasprave. Nekoliko razvoja situacija je doprinijelo tomu: sve veća europska ovisnost o nafti i plinu; sve veće energetske potrebe novonastalih svjetskih sila poput Kine i Indije; iscrpljenost zaliha fosilnih goriva koje bi se trebalo dogoditi nakon polovice stoljeća; sve intenzivnija rasprava o klimatskim promjenama; te ponovno oživjelo zanimanje mnogih država za civilnom nuklearnom energijom.

Dodatni čimbenici obuhvaćaju oružane prijetnje sustavima opskrbe energijom, bilo putem terorističkih napada bilo gusarstva, i političku nestabilnost u puno zemalja koje proizvode energiju – obuhvaćajući pokušaje nekih od ovih zemalja da (zlo)uporabe sustave opskrbe energijom kao političko oružje.

NATO mora odigrati legitimnu ulogu u energetskoj sigurnosti. No kakva bi trebala biti ta uloga?

Svi ovi događaji pokazuju u istome smjeru: osiguravanje opskrbe energijom možda ne predstavlja izravan vojni izazov, no ipak ima jasnu sigurnosnu dimenziju. Kao Savez koji osigurava sigurnost za 900 milijuna građana te koji se odlikuje jedinstvenom mrežom partnerskih zemalja, NATO mora odigrati legitimnu ulogu u energetskoj sigurnosti. No kakva bi trebala biti ta uloga?

NATO-ov novi Strateški koncept daje jasan odgovor na ovo pitanje. Ukazujući na značajan pomak od teritorijalne zaštite prema zaštiti ljudi, ovaj dokument ne nudi isključivo živopisan opis sve veće ranjivosti savezničkih sustava opskrbe energijom, već također zadužuje NATO da “razvije kapacitet kako bi doprinio energetskoj sigurnosti, uključujući zaštitu kritične infrastrukture te tranzitnih područja i pravaca, suradnju s partnerima i konzultacije među saveznicama temeljem strateške procjene i planiranja nepredvidljivih situacija.

Međutim, pretvaranje ovih ambicioznih propisa u NATO-ov konkretan dnevni red neće biti jednostavno. Uslijed brojnih razloga, NATO saveznice prilaze energetskoj sigurnosti sa znatnom dozom oklijevanja.

© Stringer Russia / Reuters

Jedan veliki razlog za ovaj oprez jesu različiti nacionalni interesi. S obzirom na to da se energetska sigurnost u velikoj mjeri smatra nacionalnim gospodarskim pitanjem, mnoge države nisu voljne raspravljati o ovoj temi u okviru multinacionalnih foruma. Takva situacija predstavlja izazov ne samo za NATO već i za EU. Unatoč nastojanjima Europske komisije na izradi energetske politike okrenute budućnosti, zemlje članice i dalje sklapaju individualne poslove s energetskim opskrbljivačima. Ukratko, kada je riječ o energetskoj sigurnosti, države nastoje brinuti same o sebi.

Drugi razlog NATO-ovog pažljivog pristupa energetskoj sigurnosti jest činjenica da je tema neraskidivo povezana s Rusijom. Rusija posjeduje najveće svjetske rezerve ugljena, plina i uranija te je na svjetskoj ljestvici zaliha nafte na 7. mjestu. Stoga ima ključnu ulogu u energetskoj opskrbi Europe. S obzirom na to da su se pogledi saveznica na vanjsku, sigurnosnu i energetsku politiku Rusije ponekad razlikovali – uslijed, djelomično, različitih stupnjeva energetske ovisnosti o Rusiji – postoji oklijevanje kada je riječ o sudjelovanju u raspravi koja bi mogla degenerirati u neplodnu raspravu o Rusiji.

Treći razlog NATO-ovog opreza jest činjenica da se energetskom sigurnošću već bavi znatan broj čimbenika, u rasponu od EU-a do Međunarodne energetske agencije te od OECD-a do privatnoga sektora. Stoga NATO-ova uloga može biti jedino komplementarna – dodavanje vrijednosti prije negoli vođenje procesa.

Krajnji razlog NATO-ova oklijevanja leži u njegovu karakteru kao Saveza većinom poistovjećenog s vojnim sredstvima. Iako je očigledno da energetska sigurnost može imati vojnu dimenziju – kao što to pokazuju NATO-ove trenutne protugusarske operacije u blizini somalijske obale, koje također pomažu zaštititi naftne tankere – mnoge saveznice su i dalje zabrinute činjenicom da bi previše vidljiva NATO-ova uloga mogla pretjerano “militarizirati” nešto što u biti predstavlja gospodarsku temu.

NATO je tijekom prošlih godina uspio razviti dogovoreni “acquis” o energetskoj sigurnosti koji je skrojen prema NATO-ovim specifičnim sposobnostima

Do sada je ova kombinacija različitih političkih i gospodarskih interesa s jedne strane i NATO-ovih strukturnih ograničenja s druge otežavala sistematsku raspravu o energetskoj sigurnosti među saveznicama. Međutim, unatoč ovim ograničenjima, NATO je uspio tijekom prošlih godina razviti dogovoreni “acquis” o energetskoj sigurnosti koji je skrojen prema NATO-ovim specifičnim sposobnostima. Ovaj “acquis” počiva na tri stupa.

Kao prvo, na dijalogu i razmjeni informacija i tajnih podataka među saveznicama, sa zemljama partnerima i s privatnim sektorom. Glavni je fokus na sigurnosti kritične energetske infrastrukture, poglavito vezano uz proizvodnju energije i tranzitne zemlje; na sigurnosti transportnih pravaca; te na analizi terorističkih prijetnji. Drugi aspekt je analiza sigurne opskrbe energijom, tj. naftom, za potrebe NATO snaga angažiranih u operacijama.

Kao drugo, na predviđanju stabilnosti. To znači prije svega oblikovanje reformskih procesa u NATO-ovom širem strateškom okruženju. Naglasak je na političkome dijalogu i vojnoj suradnji sa zemljama partnerima u Europi, na Kavkazu, u Središnjoj Aziji, na Bliskome Istoku i u Zaljevu. Ova skupina obuhvaća proizvođače energije, tranzitne zemlje i potrošače. Prema tome, energetska sigurnost obilježava mnoge pojedinačne programe suradnje.

© Ho New / Reuters

Kao treće, na zaštiti kritične energetske infrastrukture. U načelu, ovo spada u domenu nacionalne odgovornosti. Međutim, na zahtjev pojedine države, NATO može doprinijeti nadzoru morskih pravaca i teritorijalnih voda, bilo uz pomoć civilnih stručnjaka bilo vojnim sredstvima. Štoviše, NATO-ove sposobnosti planiranja za slučaj civilnih izvanrednih stanja mogu biti upotrijebljene u slučaju katastrofa koje je prouzročio čovjek, poput razlijevanja nafte.

Ovaj kratak popis naglašava da je energetska sigurnost povezana s mnogim područjima NATO-ova dnevnog reda, ali te pojedinačne aktivnosti teško da će se razviti u dosljednu politiku. Ukoliko NATO želi bolje usredotočiti svoje aktivnosti na području energetske sigurnosti te ih neprimjetno koordinirati s drugim glavnim čimbenicima, potreban je sustavniji pristup. Ovaj bi pristup trebao biti vođen ciljem postizanja vidljivije energetske sigurnosti unutar Saveza te olakšati prosvijećenu raspravu među članicama NATO-a.

Očito je da ovaj cilj može biti postignut isključivo na način postepenog pristupa. Saveznice će se pridružiti samo ukoliko sve postanu uvjerene da NATO nudi opipljivu dodanu vrijednost.

Prvi korak takvog postepenog pristupa mora biti demistificiranje energetske sigurnosti i postavljanje ove teme za redovitog predmeta rasprave NATO-ovih internih konzultacija. Nikada nije postojala bolja prilika za napredak. S obzirom na to da je rasprava o međunarodnoj sigurnosti sve više usredotočena na nove izazove, posebice elektronske napade i proliferaciju nuklearnog oružja, sve je veći pritisak na NATO da odigra svoju ulogu kada je riječ o suprotstavljanju ovim izazovima. Štoviše, puno novih sigurnosnih izazova posjeduje energetsku dimenziju. "Stuxnet", elektronski napad protiv iranskoga kontroverznoga nuklearnog programa, uključujući energetsko postrojenje Bushehr, nudi živopisan prikaz povezanosti između elektronskih prijetnji i opskrbe energijom. Na sličan način, teroristički napadi na energetska postrojenja u Rusiji i rafinerije u afričkim i arapskim zemljama otkrivaju vezu između terorizma i energije.

Zajedno sa širenjem NATO-ovih internih analitičkih kapaciteta i poboljšanjem razmjene tajnih podataka među članicama, novi sigurnosni izazovi – uključujući energetsku sigurnost – se sada odražavaju unutar NATO-ove organizacijske strukture

Holistički pogled na nove prijetnje u novom Strateškom konceptu jest važan prvi korak u postavljanju energetske sigurnosti za legitimnu temu Saveza. Jednako važan drugi korak jest da se energetskoj sigurnost dâ poseban organizacijski "dom". Stvaranje "Odjela za novonastale sigurnosne izazove " u NATO-ovu Odjelu za međunarodno osoblje pruža upravo to. Okupljanje novih sigurnosnih izazova (elektronskoga terorizma, proliferacije, energije) unutar jednog odjela ne samo da će omogućiti sustavniju analizu, već će i olakšati usredotočeniju raspravu među saveznicama. Zajedno sa širenjem NATO-ovih internih analitičkih kapaciteta i poboljšanjem razmjene tajnih podataka među članicama, novi sigurnosni izazovi – uključujući energetsku sigurnost – se sada odražavaju unutar NATO-ove organizacijske strukture.

© Stringer Shanghai / Reuters

Treći korak k sustavnijem NATO-ovu pristupu energetskoj sigurnosti sastoji se od kontinuirana dijaloga s drugim organizacijama, poput EU-a, Međunarodne agencije za energiju, OESS-a i Energetske povelje. Premda se svi saveznici slažu da NATO-ova uloga u energetskoj sigurnosti mora biti komplementarna s drugim relevantnim čimbenicima, istinska komplementarnost može nastati samo ako svi čimbenici poznaju jedan drugog, čime bi se izbjeglo rasipničko dupliciranje. Osim toga, NATO također mora proširiti dijalog koji je pokrenut prije nekoliko godina s privatnim energetskim sektorom, kako bi se bolje razumjeli perspektive i zahtjevi energetskih tvrtki. Glavni fokus ovoga dijaloga s drugim institucijama i privatnim sektorom bit će zaštita kritične energetske infrastrukture - područje nad kojim NATO ima neospornu nadležnost i gdje mnoge partnerske zemlje traže bližu suradnju s NATO-om.

Još jedan korak za sustavnije učvršćivanje energetske sigurnosti u NATO, čini fuzija ove teme s vojno-operativnim pitanjima, kao i s pitanjima zaštite okoliša i širih resursa. Na vojnoj razini, rasprava o učinkovitijim gorivima je već započela jer takva goriva obećavaju manji logistički "trag" u vojnim operacijama. Nadalje, neke od NATO-ovih operacija, poput njegove protugusarske operacije "Ocean Shield", mogu pomoći da ključne rute za dostavu goriva budu i dalje sigurne. Štoviše, postoji opće mišljenje da klimatske promjene mogu imati posljedice koje također mogu utjecati na NATO, poput, na primjer, humanitarnih katastrofa.

Konačno, nova rasprava o "kovinama rijetkih zemalja" - koje su od kritične važnosti za moderna industrijska društva, posebice za tehnologije namijenjene uštedi energije - jest konačan podsjetnik da se energetska sigurnost ne smije shvatiti samo kao nesmetana opskrba naftom i plinom. Za jedan savez koji sebe smatra modernom sigurnosnom institucijom, analiziranje povezanosti ovih kretanja i raspravljanje o svojim sigurnosnim implikacijama više ne bi trebalo biti iznimka, već pravilo.

Jača, dosljednija NATO-ova uloga na području energetske sigurnosti se neće pojaviti sama od sebe. Ona mora biti dio širih nastojanja za poboljšanjem NATO-ove uloge kao konzultativnog mehanizma izvan neposredno vojno-operativnih pitanja

Niti jedan od ovdje opisanih koraka neće pretvoriti NATO u instituciju za, prvenstveno, energetsku sigurnost. S obzirom na različite poglede saveznica, bio bi veliki uspjeh kada bi pristali na to da energetska sigurnost postane prirodni dio njihovih rasprava, baš kao što su obrana od elektronskih napada i sprječavanje proliferacije postali redoviti elementi NATO-ova političkog programa. Takav institucionalizirani dijalog među saveznicama jest preduvjet za razmatranje daljnjih koraka, poput, primjerice, rasprave između Sjevernoatlantskoga vijeća s pojedinim zemljama partnerima ili skupinama partnera (tzv. "28 + n" formula) o energetskoj sigurnosti, ili uspostavljanje obuke i timova za reformu obrane za zaštitu kritične infrastrukture.

Jača, dosljednija NATO-ova uloga na području energetske sigurnosti se neće pojaviti sama od sebe. Ona mora biti dio širih nastojanja za poboljšanjem NATO-ove uloge kao konzultativnog mehanizma izvan neposredno vojno-operativnih pitanja. NATO mora razviti kulturu političke rasprave koja nije ograničena na pitanja koja zahtijevaju vojni angažman NATO-a, već koja također uključuje pitanja od šireg političkog značaja. Sve dok se pretpostavlja da svaka rasprava unutar NATO-a služi za pripremanje vojnih operacija, prosvijetljena i budućnosti okrenuta rasprava o novim izazovima 21. stoljeća, ostat će nedostižna. Samo ako saveznice (ponovno) otkriju NATO kao forum za političke konzultacije, bit će u mogućnosti postupati s energetskom sigurnošću kao s legitimnim elementom unutar sveobuhvatnog pristupa sigurnosti.

Podijeli ovo    DiggIt   MySpace   Facebook   Delicious   Permalink